Obrazovne implikacije

Osnovni principi i značajke

• Prema egzistencijalistima, način dobrog života ne prolazi kroz društvene tradicije, običaje i društvene reforme. Način autentičnog života počinje ostvarivanjem sebe afirmacijom svoje individualnosti i stvaranjem svog vlastitog izbora umjesto da bude utisnut u izbore kolektiva. Stoga, učenika u školi ne bi trebalo poticati na kritiziranje ili reformu društvenih običaja, već poticati na odabir svog vlastitog polja djelovanja. Egzistencijalisti smatraju da kada bi svaki učenik ostvario punu odgovornost za svoje postupke, ne bi bilo asocijalnog ponašanja u društvu. Oni biraju put individualnog poboljšanja u svrhu društvenog poboljšanja. U egzistencijalističkom gledištu nijedan izbor nije dokazivo bolji od bilo kojeg drugog jer ne postoji vanjski standard za mjerenje vrijednosti i valjanosti. Čovjek sam mjeri valjanost različitih izbora. Ne bi se trebao osvrtati na povijest, kulturu ili društvo institucije za bilo kakve smjernice u donošenju odluka.
• Odgovornost obrazovanja je da u učeniku probudi egzistencijalnu svijest kao jedinstvenu subjektivnost prisutnosti u svijetu. Trebalo bi ga poticati do maksimalnog intenziteta vlastitog postojanja. Učenik treba shvatiti da mora sam izabrati svoj put te da za odabir ima punu slobodu i potpunu odgovornost jer sam kroji svoju sudbinu.
• Kierkegaard navodi da kada se učenik suočava s potrebama i zahtjevima vanjskog svijeta, treba shvatiti da može dobiti odgovore na svoje probleme isključivo unutar sebe. Kada se njegova svijest približi konačnim činjenicama, on ih može razumjeti te donijeti bilo kakvu odluku za djelovanje. Taj proces nikad ne završava i on je uvijek ispred sebe, te postaje zadatak koji zauvijek ostaje nedovršen. Prema tome, učeniku ne bi trebala biti pružena nikakva pomoć od strane društva u odabiru njegovog cilja, te ne bi trebao postojati skup vrijednosti propisanih od strane društva. Učenik mora u sebi potražiti spoznaju o krajnjim vrijednostima poput dobra i istine.
• Egzistencijalna pedagogija primjenjuje se na učenike svih dobi u svim okruženjima učenja. Promiče samopoštovanje i uzima u obzir individualnost učenika za razliku od propisanog kurikuluma koji zanemaruje komponentu individualnosti.
• David Walters zagovara egzistencijalnu teoriju učenja u kojoj potiče odnos učenik-učitelj vlastite vrijednosti i ispunjenja osobne sudbine. Odnos nastavnik-učenik treba biti obostrano poštovanje jednih prema drugima kao prema dinamičnim ljudskim bićima. Odbacujući jedni druge s predrasudama o tome kakav je instruktor ili učenik štetno je za obje strane. Nijedan sudionik ne bi trebao objektivizirati drugoga. Time dolazi do propusta u prilici za dublje učenje koje se pojavljuje u iskrenom odnosu punom poštovanja. Kao što Walters piše: “Takvi su odnosi neprestano posvećeni predodžbama osobnih vrijednosti i sudbini pojedinca”. Walters se također poziva na egzistencijalno uvjerenje kojim se treba voditi primjer u onome što on naziva potrebnim "davanjem sebe" od strane učitelja ili mentora.
• Egzistencijalisti tvrde da je svaka tehnika ili alat, put koji se otvara prema svijetu. Tvrde da učitelj treba predstaviti određenu temu sa svim mogućim pogledima na nju. Trebao bi čitati široko i postaviti predmet razredu adekvatno, a rasprave bi trebale upoznati učenike s njegovim vlastitim razmišljanjem i zatim tražiti učenike da procijene svoje gledište naspram vlastitog iskustva i znanja. U ovoj fazi učenici bi trebali biti potpuno slobodni iznijeti svoje stajalište o tom pitanju. Također, egzistencijalisti inzistiraju na predmetu i metodi za istraživanje i poučavanje koji se obraćaju osjećajima, emocionalnoj kreativnosti i dubljem smislu života, te potpuno izbjegavaju obuku i obrazovanje temeljeno isključivo na podacima.
• Metodika mora omogućiti učeniku razvoj vlastitih jedinstvenih mogućnosti, zbog čega bi egzistencijalisti odbacili standardizirani kurikulum i autoritarni model nastave. Egzistencijalni kurikulum uključivao bi raznolike sadržaje kao i niz raznolikih pedagoških metoda koje bi uključivale široke mogućnosti za učenje koje iniciraju i usmjeravaju učenici. Odgojitelj treba planirati lekcije koje obuhvaćaju i uključuju aspekte učenikovih emocionalnih i intelektualnih iskustava.
• Metode poučavanja ne bi trebale nalikovati zastarjelom autoritarnom modelu, gdje je učitelj superiorni posjednik znanja, a učenik inferiorna, prazna posuda koja čeka da bude ispunjena.  Ovim modelom pedagogija gleda na znanje objektivno udaljeno od učenika i ne pokazuje zabrinutost za mjesto egzistencijalnog "proživljenog svijeta" u kurikulumu koje dijele učitelj i učenik. Stoga, egzistencijalna pedagogija naglašava sukreativne, suodgovarajuće i sudioničke aspekte obrazovanja. Ovo ne znači da učitelj dopušta učeniku da diktira svaki aspekt obrazovanja, jer učitelji trebaju vladati predmetom kako bi ga najprije prilagodili učenikovim potrebama. Učitelj ne prenosi znanje učenicima, već mu pokazuje kako da sam stekne to znanje. Najteži zadatak za nastavnike je naučiti kako pustiti učenike da uče.

Metode i sredstva

• Implikacija egzistencijalističke odgojno obrazovne filozofije moguća je kroz razne metode za vrijeme poučavanja nastave. Te metode uključuju interdisciplinarni pristup, dakle povezivanje filozofskih tema s ostalim predmetima nastave te praktične aktivnosti koje razvijaju kritičko mišljenje. Jedna od ključnih metoda za implikaciju egzistencijalizma u odgojno obrazovnom procesu je međupredmetna povezanost te se filozofija (točnije egzistencijalizam) može provesti u nastavi hrvatskog jezika kroz književne klasike (Dalmatin, 2011). Općepoznato je da čitanje potiče osobni razvoj, promišljanje o svijetu i formaciju vlastitih stavova što se isprepliće s osnovnim načelima filozofije. Egzistencijalizam se u sklopu nastave hrvatskog jezika obrađuje u četvrtom razredu srednje četverogodišnje škole te se čitaju romani poput Kafkine Preobrazbe, Camusovog Stranca, no i djela bogatih opusa hrvatskih književnika poput Krleže i Marinkovića (NCVVO). Teme poput slobode, odgovornosti i apsurda idealne su za proučavanje ideje egzistencije te se mogu pratiti kroz djela Jean-Paul Sartra i ostalih ranije navedenih filozofa. Druga metoda inkorporacije egzistencijalizma u nastavu su diskusije, koje mogu biti grupne ili "1 na 1" koja omogućuje učenicima da analiziraju ključne ideje, postavljaju pitanja i donose zaključke. Metodom "3-2-1" moguće je dublje promišljanje, razumijevanje i evaluacija naučenog. Takva metoda nalaže da bi valjalo uzeti tri ključne ideje, dva ključna pojma te napraviti jedan zaključak o proučavanoj temi (Jurišić Šarlija i Brnčić Dadić, 2023). Tim postupkom potiče se dubinsko razumijevanje teksta, razvijanje kritičke i filozofske misli te refleksija o raspravljanim temama. Također vrlo učinkovita metoda je korištenje praktičnih primjera. Demonstracije omogućuju učenicima da razumiju apstraktne koncepte egzistencijalizma na različite načine npr. analizom moderne umjetnosti, gledanjem filmova egzistencijalne tematike, dakle predočenjem egzistencije u lokalnom kontekstu (Jurišić Šarlija i Brnčić Dadić, 2023). 
• Sredstva za podučavanje egzistencijalizma mogu varirati od onih klasičnih kao sto su književni tekstovi do medija i alternativnih pristupa. Vizualni mediji mogu olakšati učenicima da shvate koncept egzistencijalizma kroz filmove takve ili slične tematike poput Čekajući Godota ili The Truman show. Umjetnička djela s egzistencijalnim motivima poput Krik Edvarda Muncha  ili Hopperov Nighthawks (Danto, 1999). Za umjetničke smjerove i analize koristan je alat Google Arts & Culture uz pomoć kojega se mogu vidjeti virtualne izložbe, simulacije i kvizovi dok siru primjenu ima Edutorij, edukacijski portal koji između ostalih, ima materijale za filozofiju i ranije spomenutu književnost (Edutorij). Glazba također može utjeloviti egzistencijalne teme u žanrovima poput Jazza i Bluesa kroz osjećaje tuge i tjeskobe te potaknuti slušatelja na refleksiju (Pranjić, 2013). Najčešće su korištena metodička sredstva poput nastavnih listića s pitanjima ili Frayer modela koji grafički organizira naziv pojma, definiciju, karakteristike te primjere i protuprimjere te ga učenici samostalno popunjavaju (Jurišić Šarlija i Brnčić Dadić, 2023). Korištenjem ovih metoda i sredstava nastava postaje bogatija, a učenici imaju mogućnost dublje razumjeti temu egzistencijalizma.  

Uloge...