O egzistencijalizmu

Etimologija riječi

--> Riječ egzistencijalizam dolazi od latinske riječi existere - "postojati", "biti", iz čega se razvilo fr. existence --> existentialisme - “postojanje” i na koncu i hrvatska riječ egzistencijalizam (HJP) 

--> Termin "egzistencijalizam" označava filozofski pristup koji se bavi pitanjem ljudskog postojanja i slobode. 

(Stanford Encyclopedia of Philosophy – Existentialism, 2023 https://plato.stanford.edu/entries/existentialism/) 

Korijeni egzistencijalizma

• Egzistencijalizam je filozofski pokret koji je eksplodirao u Francuskoj sredinom 20. stoljeća, a Jean-Paul Sartre smatra se jednim od glavnih osnivača tog pravca. Iako je najpoznatiji kroz francuske filozofe i pisce poput Sartrea, Simone de Beauvoir i Alberta Camusa, njegovi korijeni sežu i do prethodnih filozofa poput Sørena Kierkegaarda, Friedricha Nietzschea i Edmunda Husserla, kao i pisaca iz različitih tradicija (Dostojevski, Kafka, Ibsen). Pokret je nastao kao odgovor na traume Drugog svjetskog rata, nacističke logore smrti i atomske bombardiranje Hirošime i Nagasakija, čime je nastalo što se naziva "egzistencijalističkim trenutkom" — trenutak u kojem se cijela generacija suočava s pitanjima smrti, slobode, besmisla i tjeskobe. 

• Egzistencijalizam se razlikuje od drugih filozofskih pravaca jer ne predstavlja koherentan sustav, već je skup raznolikih ideja i pristupa koji se bave slobodom, odgovornošću, i samostvaranjem. Iako su najistaknutiji filozofi bili Francuzi, egzistencijalizam je imao utjecaj na mnoge druge kulturne sfere, uključujući film, umjetnost, politiku, teologiju i psihoterapiju. Njegove ideje su utjecale na radikalnu politiku i borbu za ljudska prava (Martin Luther King, Malcolm X), ali i na teološke rasprave, kao i na razvoj humanističkih i egzistencijalnih pristupa psihoterapiji. 

• Jedan od glavnih principa egzistencijalizma je kritika društvenih struktura koje guše individualnost i slobodu. Protivio se idejama o jednakosti svih ljudi, težnji za moći i materijalnom sigurnošću, pozivajući pojedinca da preuzme odgovornost za vlastiti život, donese vlastite izbore i suoči se s vlastitim postojanjem i smrću. Iako se različiti filozofi razlikuju u pristupu, zajednička misao egzistencijalizma jest da je sloboda ključna za ljudsku prirodu, te da je svakom pojedincu dužnost postati ono što je uistinu jest. 

Pravci u egzistencijalizmu

1. KRŠČANSKI EGZISTENCIJALIZAM 

• Polazi od osjećaja tjeskobe, mučnine, nezaštićenosti i bačenosti u svijet, a dolazi do otkrivanja nekih novih pozicija u prihvaćanju religioznih i moralnih vrednota spiritualističke tendencije, kao npr. do otkrića teocentričke usmjerenosti čuvstva (nade, ljubavi, vjernosti)  

• Dakle, povezuje vjeru s egzistencijalnim pitanjima 

• Smatraju da se “ako se ubije boga ubija i čovjeka” te da “čovjeka treba spasiti, a čovjek da se spasi treba vjerovati u Boga i Njega prizna po vjeri”  

• Zove se još i TEOLOŠKI EGZISTENCIJALIZAM jer svu pažnju koncentrira na priznavanje boga i odnos Boga i čovjeka 

• Neki od predstavnika su protestanti Kierkegaard i Barth, pravoslavci Dostojevski i Berdjajev, katolici Marcel i Mounier te Jasper, Wust i Haecker   

1. ATEISTIČKI EGZISTENCIJALIZAM  

• Kao i krščanski polazi od osjećaja tjeskobe, mučnine, nezaštićenosti i bačenosti u svijet, a dolazi do odbacivanja svih religioznih i moralnih vrednota spiritualističke tradicije, do apsolutne slobode individualnog ja u opredjeljivanju, odlučivanju i angažiranju - u smjeru postignuća zemaljskih vrementih ciljeva  

• Dakle, naglašava postojanje u svijetu bez inherentnog smisla, s predstavnicima poput Jean-Paula Sartrea i Alberta Camusa, koji istražuju slobodu i apsurd života. 

1. FENOMENOLOŠKI EGZISTENCIJALIZAM  

• Govori da stavivši u zagrade sve ono što spada na samu opstojnost pojedinih stvari, i na taj način izvršivši esentsku redukciju - uočavamo kao temeljnu strukturu naše svijesti, njenu internacionalnost, tj. Uočavamo da se svi čini naše svijesti odnose na (tendere in) izvjesne objekte; “svijest je uvijek svijest o nečemu” 

• Dakle, fokusira se na subjektivno iskustvo i ljudski "bitak", s filozofima poput Heideggera i Merleau-Pontyja. 

1. PSIHOLOŠKI EGZISTENCIJALIZAM - istražuje ljudsku tjeskobu i samospoznaju, s predstavnicima poput Rolloa Maya i Viktor Frankl 

• naglašavajući važnost slobode, odgovornosti, autentičnosti i suočavanja s temama poput smrti, patnje i apsurda u životu. Ovaj pristup istražuje kako ljudi doživljavaju svoju vlastitu egzistenciju i kako se nosimo s osobnim izazovima u životu. 

1. EGZISTENCIJALIZAM U KNJIŽEVNOSTI 

• bavi se načinima na koje književni radovi istražuju egzistencijalna pitanja kao što su sloboda, smrt, smisao života, apsurdnost postojanja i izolacija. Egzistencijalizam u književnosti povezan je s filozofskim idejama, a najpoznatiji autori koji su obrađivali ove teme su Jean-Paul Sartre, Albert Camus, Franz Kafka, Fyodor Dostoevsky... 

Preteče egzistencijalizma

1. SØREN KIERKEGAARD - Danski filozof, smatra se ocem egzistencijalizma. Razmatrao je slobodu, tjeskobu i subjektivnu vjeru. 

• Osnovna načela mišljenja danskog filozofa Sørena Kierkegaarda, značajno su utjecala na razvoj filozofskog pravca egzistencijalizma te se stoga smatra ocem egzistencijalizma. Kierkegaard je postavio njegove temelje usmjeravajući pažnju na dubinske aspekte ljudske egzistencije i postavljanje čovjeka u središte vlastite filozofije te je razmatrao slobodu, tjeskobu i subjektivnu vjeru. 

• Centralna karakteristika njegovih djela je fokus na čovjeka i njegovo postojanju. Kierkegaard je prepoznao da je apstraktno razmišljanje lakše od stvarnog postojanja te je naglasak stavio na prisutnost čovjeka u sadašnjem trenutku. Umjesto da se bavi apstraktnim konceptima, Kierkegaard je istraživao unutarnje iskustvo pojedinca, njegove strahove, sumnje i borbe. Istaknuo je da je odgovornost za vlastito postojanje i izbor različitih mogućnosti u postojanju isključivo na pojedincu, što će uvelike utjecati na mišljenje J.P. Sartrea. Tako je Kierkegaard postavio temelje egzistencijalnog pojma slobode i odgovornosti.  

1. FRIEDRICH NIETZSCHE - Njemački filozof, poznat po "smrti Boga" i ideji volje za moć, koja ističe ljudsku slobodu i samospoznaju. 

• Nietzsche započinje svoju filozofiju slično kao i Kierkegaard, smatrajući da je zapadna civilizacija zapala u nihilizam upravo zato što se pojedinca, osobito u kršćanstvu, tretiralo kao bezvrijedno, slabo, griješno biće. Nietzsche smatra da čovjek mora prevladati to mizerno biće, slabog duha, te uvodi ideju nadčovjeka u kojem vidi budućnost zapadne civilizacije. U nadčovjeku bi čovjek trebao povratiti svoje prirodne instinke za održavanjem te on predstavlja ideju volje za moći koja je pokretačka snaga u svakom pojedincu. Osim toga, Nietzscheu se pripisuje da je utvrdio da Bog ne postoji, a na njegovu se tezu nadovezuju ateistički filozofi egzistencije poput Camusa, Merleau-Pontyja i Sartrea, 

Moderni predstavnici egzistencijalizma

1. JEAN-PAUL SARTRE - Francuski filozof, ključni ateistički egzistencijalist, naglašava slobodu, odgovornost i ideju da "postojanje prethodi suštini." 

• Jean-Paul Sartre jedan je od najznačajnijih francuskih filozofa i intelektualaca 20. stoljeća, čije su ideje ostavili snažan utjecaj na filozofiju, književnost i društvene znanosti. Njegova filozofija počiva na temeljnim pitanjima ljudske egzistencije. Pitanjima o postojanju, slobodi, odgovornosti i ljudskoj prirodi. 

• Njegova filozofija naglašava apsolutnu slobodu i odgovornost. Prema tome, mi smo osuđeni na slobodu i ne posjedujemo unaprijed definiranu svrhu u životu. Takvo nas prokletstvo ostavlja u vlastitoj anksioznosti i zadužuju nas za odgovornost jer moramo sami donositi odluke i oblikovati svoj život. Ova ideja sadržana je u njegovoj poznatoj rečenici ,,Čovjek je osuđen biti slobodan". Sljedeća ideja koja je ključna za egzistencijalističku filozofiju je koncept ,, Ništavila". Sartre tvrdi da ništavilo nije samo nepostojanje ili odsustvo nečega, već ima aktivnu ulogu u ljudskom postojanju. Sama mogućnost negacije otvara mogućnost stvarnosti svijeta i ljudskog postojanja. To je ono što ostaje nakon što se svijet predstavi pojedincu i tako omogućava čovjeku odabir vlastitog značenja. Ništavilo tako određuje temeljnu karakteristika ljudske egzistencije; individualni izbor i značenje. Njegova politička filozofija naglašavala je angažman i odgovornost pojedinca u društvenim i političkim pitanjima. Prema Sartreu, nije važno samo misliti, već i djelovati. 

1. ALBERT CAMUS - Francuski pisac i filozof, istraživao apsurd života i način suočavanja s njim. 

- u eseju Mit o Sizifu, Camus obrađuje jedan od najkompleksnijih pojmova egzistencijalizma, a to je apsurd. Camus je bio izrazito popularan upravo i stoga što njegova filozofija, osobito esej Pobunjeni čovjek, s optimizmom gleda na pojedinca. Camus vjeruje da je čovjek sposoban osjećaj apsurda nadvladati pobunom kojom se uspijeva izboriti za jednakost i slobodu pred drugima koji te ljudske vrijednosti osporavaju. Esej Pobunjeni čovjek može se smatrati izlaskom iz pesimističnog egzistencijalističkog tumačenja pojedinca, koje, iako je imalo veliku ulogu u tome da osvijesti važnost slobode i autentičnosti pojedinca, ipak nije moglo dugo opstati s tim opravdanjem da ne može dati odgovora ljudskom postojanju, već ga samo problematizirati. Camus rješenje apsurdnosti vidi u umjetnosti, u stvaralaštvu, i vjeruje da se na taj način može očuvati dostojanstvo čovjeka. 

1. SIMONE DE BEAUVOIR - Francuska filozofkinja, pionirka feminističkog egzistencijalizma, istraživala slobodu i ulogu žena u društvu. 

• Kao student  je Sartre upoznao  studenticu Simone de Beauvoir koja mu je postala životna partnerica. Poznato je da Sartre nije ništa objavljivao dok Simone isto nije pročitala te kritički odobrila. U vrijeme Sartreove smrti smatrana je francuskom najpoznatijom živućom književnicom.

Citati

1. Albert Camus: 

1. „Moramo zamišljati Sizifa sretnim.“ 

— Camus, "Mit o Sizifu" 

1. Fyodor Dostoevsky: 

1. „Ako Bog ne postoji, sve je dopušteno.“ 

— Dostoevsky, "Braća Karamazov" 

1. Simone de Beauvoir: 

1. „Žena nije rođena, ona postaje žena.“ 

— de Beauvoir, "Drugi spol" 

1. Franz Kafka: 

1. „Kada bismo se nosili sa svim svojim teškoćama, ne bi bilo mjesta za njih.“ 

— Kafka, "Proces" 

1. Rollo May: 

1. „Sloboda nije samo sloboda izbora, nego i odgovornost za vlastiti život.“ 

— Rollo May, "Sloboda i odgovornost" 

1. Viktor Frankl: 

1. „Čovjek koji ima zašto živjeti može podnijeti gotovo svako kako.“ 

— Frankl, "Čovjekovo traženje smisla" 

Kazalo pojmova